Kako god da okrenete, uvek će se svesti na jedno: u banjalučkoj dvorani Bvorik pronađeno silno oružje i dinamit kojim je moglo da bude likvidirano srpsko rukovodstvo, a ministar policije najpre pominjao hapšenje,a onda ipak samo zatražio smenu direktora Narodne biblioteke. A oprethodno mu nije pretreslo stan, nije izvršen uviđaj u samoj biblioteci, nisu uzeti materijalni dokazi. Zvuči isto tako dobro kao zaplet u nekoj Nušićevoj ili
Kovačevićevoj komediji, zar ne?
Uviđaj i prikupljanje materijalnih dokaza su, naravno,izostavljeni jer je i ministru Ivici Dačiću i celoj vladi jasno da direktor Sreten Ugriči nema ama baš nikakve veze sa teroriznmom i oružjem. Oni su samo hteli da „pokažu zube“ i skrenu pažnju svima koji platu primaju iz budžeta da bi mogli da je izgube ukoliko ne budu dobri i ukoliko se drznu da javno iznose stavove koji Vladi ne bi bili po volji.
No, nije ni to glavni problem. Smenjuju se funkcioneri koje imenovala vlada i u drugim, daleko uređenijim zemljama kada nisu po volji članovima vlade. Problem je u linči sa „mirisom“ devedesetih koji se Dačiću nekako spontano nametnuo kao idealno rešenje, a koji su oberučke prigrlili svi ministri.
Formula je prosta: nanišaniš „neprijatelja“, oblatiš ga u medijima, a zatim mu ritualno „odseceš glavu“ i baciš je niz stepenice, na oduševljenje razjarene mase. Em napraviš mesto za neki drugi perspektivni kadar, em usrećiš mase, em ojačaš unutrašnje jediunstvo. A to što se javna scena zatrpa novim količinama smeća i nema neki značaj, sve dok oni koji odlučuju o sudbini društva veruju da ne gube glasove.
Ne znam kako se ko seća kraja osamdesetih i devedesetih, ali ja sam se tada prevashodno binio protiv ovako nakaradnog vođenja politike I kreiranja javne scene (izuzimam rat protiv koga je, valjda, svako iole normalan). Nekako sam verovao da će jednog dana ipak biti bolje i da će vladajuća elita, umesto gađanja đubretom i fekalijama, na javnoj sceni da organizuje smislenu društvenu raspravu. Nije se dogodilo, a sad vidim da se još dugo neće dogoditi jer je nova elita čvrsto prigrlila stare oprobane metode.
Ima još jedna veoma bitna stvar. Dačić je, nakon svega,blagoizvoleo optužiti jednu partiju da podstiče terorizam time što brani Ugričića. A ko je osnovao JSO, koga je ubio JSO, ko je osnovao 6. Odeljenje DB-a, ko je zataškavao onolike zločine po Bosni i Hrvatskoj, ko je razvozio leševe sa Kosova u hladnjačama? Pa Dačićev SPS, u kome nikada nije bio beznačajni šraf, ali mu se to danas ne prigovara.
Čovek se nedavno izvinio i tako se samolustrirao i sebe I partiju. DS se oduševila tako hrabrim političkim potezom i sada ga pušta da lustrira one koji su SPS „prozivali“ za sločine i terorizam. Nije, dakle, tačno da u Srbiji nema lustracije. Upravo je lustriralo Ugričića. A moglo bi još toga
da bude. Đavo se nikada ne javlja na vratima kada ulazi u kuću. Oglasi se tek
kada se odomaći. Ne mislim na Dačića, mislim na princip.
Уторак, 24. 1. 2012. 23:38
А може ли то овако-...
... надобудни државни чиновник, умислио (по инерцији) да може да подржи све што Србији шкоди, а онда натрчао на - шут карту? Нисам стекао утисак (нити хронологија догађаја иде томе у прилог), да је "случај" започет у Србији, вољом српског политичког врха. Категорија интелектуалца, која се пришива смењеном директору, подразумева више "операција" од којих он, у конкретном случају, ни једну није обавио часно и поштено (а најмање - до краја). Чини ми се да је влада реаговала адекватно, зачуђујуће брзо и ефикасно (камо лепе среће да тако и настави у другим областима). Место државног чиновника је - плаћено. Шта он "продаје" за ту цену? Лојалност оном ко га плаћа - у најмању руку! Нико није обавезан да се одрекне свог става и мишљења, али док прима буџетску плату, ипак, домаће васпитање то налаже, дужан је да поштује руку која га храни. Оно што је мени било интересатно то је еволуција изјава дотичне персоне, која се кретала од "запањеног", преко "нећу никад више" до - "срам те било Србијо"! Да није било овог средњег ("нећу никад више") одао бих поштовање неистимишљенику. Овако, врло је добро што се такав лик померио са сцене. О његовом доприносу српској култури, тешко је говорити, јер сваки директор (буџетски) уради тачно онолико колико му се новца стави на располагање. Дакле, немам утисак да иза њега остају резултати постигнути личним прегнућем, већ једноставно нужношћу времена у коме смо живели (а он директоровао). Да ли је било упутно да Дачић први реагује? Не знам. Врло ми је несимпатичан од времена када је објављивао Милошевићеве "победе", али мислим да је мало ко чуо шта је претходило чувеној реченици "нек подржава из затвора". Зарад правде и истине, требало би и то чути. Што се Сретена Угричића тиче, сигуран сам да ће умети да капитализује овај догађај, па вероватно и да привуче неког радозналог читаоца, кога ће овај каламбур натерати да се заинтересује за његов опус. Епилог: српска власт је, као ретко када, деловала ефикасно и уклонила са позиције човека који није био у стању да добро процени ни ситуацију ни себе самог. Ствар је само привидно окончана, јер сада следи период притисака "проверених пријатеља" и "ментора" који ће Србији, још једном, оспорити право на - самоодбрану.
Аутор
Блогови аутора
Најновији блогови
-
Proizvodnja protivnika - Аутор: Dragan Janjic
-
Dve bolnice - Аутор: Katarina Živanović
-
Rafinerija – treći put - Аутор: Nenad Novak Ste...
-
Zemlja voštanih figura - Аутор: Draga Bozinovic
-
Glodanje već oglodane kosti - Аутор: Dejan Kozul
-
Izvininjenje po Mrkonjiću - Аутор: Dragan Janjic
-
Sedma sila - Аутор: Draga Bozinovic


Коментари
Пошаљите коментар